Burna Mladost
Odrastanje u Europi od 1945. do danas
(IZLOŽBA ZAVRŠENA 2020. GODINE)
U proteklih 70 godina, mladi su u Europi od promatrača postali akteri povijesnih događaja. Ova izložba osvrće se na četiri generacije mladih koje su stasale u ključnim trenucima europske povijesti: kasnih 1940-ih, 1960-ih, 1980-ih i 2000-ih. Izložba propituje i ključna iskustva mladih: od obrazovanja i zapošljavanja do izgradnje identiteta i pronalaska ljubavi.
Ta su iskustva neizbježno oblikovana političkim, društvenim, kulturnim i ekonomskim čimbenicima vremena. Mladost u dobrostojećem i slobodnom društvu uvelike se razlikuje od mladosti provedene u siromaštvu ili političkoj opresiji.
Diljem Europe, mladi se odlučuju odmaknuti od vrijednosti svojih roditelja i sebe vide kao odvojenu generaciju, generaciju koja je samo njihova. Stvaraju vlastitu kulturu s vlastitim vrijednostima, a za te su vrijednosti spremni boriti se pa čak i umrijeti.
Iako je ova izložba posvećena mladima, ona se ne obraća samo njima. Svi smo jednom bili mladi i, iako je mladost prolazna, rijetko se zaboravlja.
Videozapisi 1. – priče o eksponatima
Slika govori tisuću riječi. Saznajte kako je nizozemski vojnik Flip Peeters grafičkim ilustracijama u pismima i svome dnevniku tumačio iskustva tijekom kolonijalnog rata protiv neovisnosti Indonezije (1948. – 1950.). Dnevnik je bio izložen na našoj privremenoj izložbi „Burna mladost”.
Juan Busquets pridružio se u dobi od 21 godine Maquisu, pokretu oružanog otpora protiv režima generala Franca. Objašnjava nam kako je nastala ručno izrađena glazbena kutija koju je posudio našoj privremenoj izložbi „Burna mladost”.
Videozapisi 2. – priče o eksponatima
Mladi Europljani donirali su predmete s prosvjeda protiv klimatskih promjena, uključujući presliku govora Grete Thunberg, natpise za prosvjede i plastično „odijelo od vrećica juhe”. Ti su predmeti bili izloženi u posebnoj vitrini koja je bila povezana s našom privremenom izložbom „Burna mladost”.
Europska tiha generacija?
Drugi svjetski rat duboko je traumatizirao mlade osobe i njihove obitelji. Mnogi su izgubili bližnje ili su od njih odvojeni. Infrastruktura svakodnevice bila je razrušena. U tom kontekstu oskudice i nestašice mladi su nastavili sa svojim životima. Vjenčanice sašivene od padobranske svile i kartonske vjenčane torte simboliziraju pokušaj stvaranja osjećaja stabilnosti i normalnosti.
Nažalost, kraj rata nije uvijek značio i kraj nasilja i mir za sve. U mnogim zemljama poteškoće su se nastavile u obliku ratova i oporbenih pokreta. Umjesto da uživaju u dugo priželjkivanoj slobodi, mladi su ponovno bili izloženi nasilju i strogim kaznama. U novouspostavljenim komunističkim režimima u istočnoj Europi mladi su se uključivali u razne pokrete otpora, bilo mirne bilo oružane.
Kokk je nosio pilu na leđima tijekom iznenadnog napada. Ustrijelili su ga, ali je pila zaustavila metak pa nije bio ozlijeđen. Ipak, 1949. godine deportiran je u Sibir, gdje je i umro.
Neposredno nakon rata, u Europi još nije postojala neka posebna kultura mladih. Međutim, nove kulture mladih pod utjecajem Amerike privukle su brojne mlade Europljane koji su htjeli izraziti svoju individualnost i odbijali pokoriti se društvenim normama. Gotovo u svim zemljama pojavile su se različite supkulture: Teddy Boys i Rockers u Ujedinjenoj Kraljevini, Blousons noirs u Francuskoj, Teppisti u Italiji, Nozem u Nizozemskoj, Halbstarken u Njemačkoj, Bikinarze u Poljskoj, Jampecok u Mađarskoj, Malagambisti u Rumunjskoj, Potápkas ili Páseks u Čehoslovačkoj i Stiljagi u Sovjetskom Savezu.
Vlasti na Istoku i Zapadu bile su zabrinute zbog porasta takvih supkultura mladih. Vlada i policija na te su mlade sve češće gledale kao na huligane i maloljetne prijestupnike te su ih maltretirale zbog njihova izgleda.
Mladi Europljani i pokreti mladih izražavali su želju za postizanjem mira. Ta im se želja mogla ostvariti samo ako njihovo djelovanje bude nadilazilo nacionalne granice. Mladi su ljudi prikazivani kao lijepi, snažni i na međunarodnoj razini ujedinjeni (s pomoću simbola mira) u svojoj borbi za slobodu. Kao dio pomirbe nakon rata diljem Europe organizirani su međunarodni kampovi za mlade i skupovi mladih.
Hladni je rat promijenio tu situaciju. Istočna Europa bila je pod sovjetskom dominacijom, što znači da je bila izolirana te je time narušena šira međunarodna razmjena. Mladi su postali ključno oružje u propagandnom ratu između Istoka i Zapada.
Generacija revolucije
Između očaja i nade
Visoka nezaposlenost mladih dovela je do toga da se mladi dulje obrazuju i odgađaju odluku o tome da se skrase. Frustracije su rasle i u istočnoj Europi, gdje su mladi gotovo izgubili nadu za boljom budućnošću u sve fragilnijem komunističkom sustavu. Jedan od čestih stihova u glazbi mladih bio je „Nema budućnosti”. Gospodarska, kulturna i politička stagnacija inspirirala je nove žanrove i supkulture. Primjerice, svrha punka bila je šokirati i uvrijediti. On je predstavljao kritiku suvremenog društva i načina života diljem Europe.
1980. i 1981. došlo je do niza uličnih prosvjeda, bespravnog zaposjedanja praznih zgrada i nasilnih sukoba s policijom. Mladi su bili nezadovoljni postojećim sustavom, ali nisu pronalazili alternativu.
Nezaposlenost i rasne i vjerske tenzije također su dovodile do krvavih sukoba u kojima su često sudjelovali i mladi.
Mladi na Istoku bili su više preokupirani mirom, slobodom i ljudskim pravima. Oni će postati ključni akteri u pokretima kojima su se tražile reforme i autonomija.
Do ranih 1980-ih godina, činilo se da će se ostvariti promjene najavljene seksualnom revolucijom. Žene su imale sve veći pristup kontracepciji i veću kontrolu nad odlukama koje utječu na njihovo tijelo. Mladi Europljani stupali su u spolne odnose sve ranije, i to prije braka. I mladi muškarci i mlade žene sve su češće prihvaćali neobavezan seks. Homoseksualnost je postala vidljivija. Ljubavne veze nisu se smatrale složenim pitanjem. No pojava AIDS-a stubokom je promijenila živote ljudi i njihove stavove prema seksualnosti.
Iz gospodarskih previranja do kojih je došlo tijekom 1980-ih kao pobjednici su izašli mladi urbani profesionalci, tzv. yuppieji, koji su svoj uspjeh iskazivali u svim aspektima života. Glazbeni videospot, hipervizualan i komercijalan, istaknuo je rastući međunarodni karakter kulture mladih i njezinu sve veću preokupaciju osobnim imidžem. Do ranih 1990-ih mobilnost u obrazovanju i zapošljavanju, zajedno s povećanjem životnog standarda i dokidanjem političkih podjela, stvorila je sliku europske mladeži kao kozmopolitskih mladih ljudi otvorenog uma