Fake for Real
Krivotvorine kroz povijest
(LISTOPAD 2020. - SIJEČANJ 2022.)
Senzacije, spektakli i nadnaravne pojave u svakodnevici predstavljaju sirenski zov koji nam omogućuju bijeg iz kolotečine. Opsjena je, međutim, zabavna samo ako u njoj sudjelujemo svojevoljno. Ako nas netko ciljano obmanjuje, možemo puno toga izgubiti: novac, vjerodostojnost, integritet, pa čak i život.
Iako je količina danas dostupnih (dez)informacija veća nego ikada ranije, taj problem postoji od pamtivijeka. Povijest je puna primjera laži prerušenih u istinu. Trojanski konj mitološki je arhetip obmane i simbolička poveznica između drevne povijesti i problema modernog svijeta u kojem internet ima dominantnu ulogu.
Pouke iz prošlosti mogu nam poslužiti kao vodič, kao karta koja nam omogućuje da, kada to želimo, kročimo u fantastičan, izmišljeni svijet, ali i pokazuje kojim se putevima možemo vratiti u stvarnost.
Virtualni obilazak I – Fake For Real
Izložba predstavlja krivotvorine nastale u različitim povijesnim razdobljima i opisuje posebne povijesne okolnosti koje objašnjavaju njihovo stvaranje, interese i motive koji stoje iza njih, njihov utjecaj i način na koji su u konačnici bile razotkrivene. Cilj nam je pokazati da krivotvorine imaju dugu povijesnu tradiciju i da ne pripadaju samo današnjem dobu. Također razmatramo kako ojačati otpornost na pokušaje obmanjivanja.
U ovoj ćemo se epizodi zapitati kako su ljudi iz prošlosti pokušali snaći u svijetu konstrukcija vjerskih uvjerenja koje nije moguće krivotvoriti. Kako bi odlučili što je za njih istina? Politika i religija stoljećima se oslanjaju jedna na drugu kako bi učvrstile svoju vlast i legitimitet. Svako doba krivotvori ono što je najvrjednije – tako su poznate krivotvorine u srednjevjekovnoj Europi imale snažnu vjersku komponentu.
Mi ljudi po svojoj prirodi želimo istražiti i shvatiti svijet oko nas kako bismo ga bolje razumjeli primjenom tehnika koje su nam dostupne. Sada ćemo se usredotočiti na krivotvorine povezane sa širenjem obzora Europljana: od geografskog istraživanja do moderne znanosti.
Sada smo u odjeljku posvećenom uzbudljivom dobu izgradnje nacija. 18. i 19. stoljeće u Europi obilježila su previranja i preobrazba. Carstva su se urušavala, a na njihovim ruševinama nastale su nove nacije. U ovom dijelu izložbe otkrit ćete domoljubne krivotvorine, teorije zavjere i lažne dokaze korištene u suđenju Dreyfus.
Virtualni obilazak II – Fake For Real
Možda ste već čuli izraz „Istina je prva žrtva rata.“ Iako ne možemo utvrditi njegovo točno podrijetlo, moramo mu priznati mudrost. U ovom dijelu izložbe istražujemo vrste krivotvorina koje se koriste tijekom rata te „dobru” stranu krivotvorenja: etičko krivotvorenje i legitimne lažnjake.
U ovoj se epizodi bavimo pitanjem: je li moguće po naredbi onih na vlasti iz povijesti izbrisati da je netko postojao? Zašto bi državna propaganda bila uključena u takve prakse?
U ovoj posljednjoj epizodi razmišljamo o suvremenijim pitanjima – slobodi pisanja i objavljivanja za bilo koga tko to želi: je li riječ o apsolutnom pravu ili pravu koje bi trebalo imati neka ograničenja? Jesu li neki tekstovi isključivo destruktivni ili je sloboda izražavanja uvijek vrijedna zaštite? Vjerojatno ste čuli za govor mržnje i lažne vijesti u kontekstu interneta i društvenih medija, ali ta rasprava ima dugu povijesti...
Ljudska prava na izložbi „Lažno za pravo”, obilazak s kustosom
Povodom Dana ljudskih prava 2020. obišli smo našu izložbu „Lažno za pravo” kako bismo istražili na koji su način sloboda izražavanja, lažne vijesti i dezinformacije bile međusobno povezane tijekom europske povijesti.
U drugom videozapisu povodom Dana ljudskih prava razgledajte našu izložbu „Lažno za pravo” i saznajte kako su afera Dreyfus i antisemitizam ugrozili pravo na pošteno suđenje, što je u konačnici dovelo do međunarodnog skandala.
VLAST I MOLITVA
Što vlast čini legitimnom? Politika i religija od pradavnih se vremena oslanjaju jedna na drugu kako bi učvrstile svoju vlast i legitimitet. Rimski carevi postajali su bogovi, pape su imali svjetovnu vlast, relikvije svetaca davale su prestiž svetim mjestima. Besprijekorna povijest nekoga cara, savršena papinska dokumentacija, fizički trag moćnog sveca – sve je to možda predobro da bi bilo istinito. Na sreću, nismo prisiljeni držati se iskrivljenih svjedočanstava iz prošlosti, hrabri i znatiželjni među nama istražili su činjenice.
Mramorna glava cara Gete, vandalizirana dlijetom kao posljedica damnatio memoriae - Rimsko Carstvo, otprilike 200. n.e.
Za rimske careve, uvijek sklone objediniti religiju i političku moć, vrhunac uspjeha bila je deifikacija – status božanstva i besmrtnost. S druge strane, najvišu kaznu predstavljalo je nasilno brisanje iz povijesti. Danas tu praksu zovemo damnatio memoriae. Osuđeni na tu kaznu brisani su iz povijesti, njihove su oporuke poništene, a njihovi likovi na slikama i skulpturama uništeni. U slučaju cara Gete, ubijenog po zapovijedi njegova brata i suvladara Karakale, samo spominjanje njegova imena kažnjavalo se smrtnom kaznom.
Ilustracija iz brevijara koja prikazuje svetog Marcijala pri biblijskom umnažanju kruha - Burgundija, nakon 1481
Kroničar Adémar iz Chabannesa tvrdio je da je sveti Marcijal, biskup iz trećeg stoljeća pokopan u Limogesu, zapravo bio jedan od apostola. Uspio je u to uvjeriti mnoge i tako znatno povećati ugled opatije svetog Marcijala. Njegovu je priču, međutim, osporio putujući redovnik Benedikt iz Chiuse jer je nije bilo moguće potvrditi na temelju ranije kršćanske tradicije.
RAZUMIJETI SVIJET
Izum tiskarskog stroja uveo je svijet u novo doba u kojem su informacije postale dostupnije nego ikada ranije. No sve veća količina dostupnih informacija ne jamči i njihovu točnost. Uvijek je, naime, bilo onih koji su u potrazi za slavom i bogatstvom publici željnoj novih otkrića nudili lažne informacije. Ni povijest znanstvenih otkrića nije imuna na krivotvorine. Međutim, mogućnost da se pokaže da je nešto pogrešno nije slabost znanstvene metode, već upravo ključna kvaliteta po kojoj se ona razlikuje od drugih sustava poimanja svijeta.
Ningyo, „čovjek riba” - Japan, 1800. – 1823.
Kartografi i pisci svoja su djela često ilustrirali prikazima morskih čudovišta i fantastičnih bića koja su se navodno ukazivala pomorcima, pa čak ih i napadala. Sam Kolumbo tvrdio je da je vidio tri sirene, koje, doduše, „nisu bile tako lijepe kako ih se prikazuje”. U 19. stoljeću japanske „sirene” još uvijek su se mogle vidjeti u europskim i američkim muzejima i kabinetima čuda. Prema japanskoj tradiciji, ningyo imaju mistične moći. Papier mâché i pamuk oko drvenog okvira te dodaci od (goveđih) iznutrica, ljudske kose, dijelova čeljusti morskog psa i riblje ljuske.
Malleus maleficarum (malj za vještice) – priručnik za lov na vještice - Frankfurt, 1588.
Izum tiskarskog stroja oko 1440. godine doveo je do prave eksplozije informacija i dezinformacija. Nedostatak kontrole nad sadržajem stvorio je atmosferu nelagode koja je slična onome što danas osjećamo zbog lažnih vijesti, iskrivljavanja stvarnosti i govora mržnje. Tiskarska revolucija odnijela je tako mnoge žrtve. Popularnost tekstova o vješticama potaknula je val progona koji su u dva stoljeća prouzročili smrt tisuća navodnih vještica. Istovremeno, pismenost sve većeg broja Europljana omogućila im je da čitaju knjige, pamflete i novine i tako razviju težnju prema građanskim slobodama i promijene tijek povijesti.
Anonimna prijava u kojoj se ljekarnik David Welman optužuje za vještičarenje i pretvaranje u vukodlaka - Lemgo, 1642.
Nakon mjesne prepirke, u gradu Lemgo u Njemačkoj pojavile su brojne slične anonimne optužbe. Welman je nakon dva suđenja pogubljen.
Čovjek iz Piltdowna
Cilj znanosti koja se temelji na empirijskim istraživanjima jest predočiti činjenice. U znanstvenim radovima, međutim, neizbježni su tragovi pristranosti autora. U nekim slučajevima, istraživanja su namjerno patvorena radi ostvarivanja osobne koristi. To je napravio i Charles Dawson. Njegova prijevara iz 1912. godine – „čovjek iz Piltdowna” – naišla je na plodno tlo među paleontolozima koji su željeli potvrdu svojih teorija. Razotkrivena je tek četrdeset godina kasnije. Upravo to pokazuje moć znanstvene metode. Naime, za razliku od religije ili ideologije, znanstvena spoznaja podložna je opovrgavanju i dokazivanju.
UJEDINITI I PODIJELITI
Laži i krivotvorine bile su moćni instrumenti kreiranja etničkih i nacionalnih identiteta u 18. i 19. stoljeću. Nacionalni pokreti diljem Europe crpili su snagu iz „domoljubnih” krivotvorina koje su stajale uz bok istinskim povijesnim otkrićima. Uspostava modernih nacija zahtijevala je zajedničku povijest, ali i zajedničke neprijatelje. Krivotvoreni dokumenti, teorije zavjere i pravosudne pogreške u svim su društvima služili kako bi se pronašli i osudili žrtveni jarci, što je imalo razorne i dugotrajne posljedice.
Ossianov labuđi pjev, bakrorez, Johan Frederik Clemens - Kopenhagen, 1787.
Povijest, književnost i umjetnost postali su važno političko oruđe u kovanju nacionalnih identiteta Europi u 18. i 19. stoljeću. „Popunjavanje rupa” u povijesti urodilo je brojnim krivotvorinama. Svakim takvim „otkrićem” nacionalne povijesti sezale su sve dalje u prošlost i time iskazivale superiornost svoje kulture. Autorstvo tih priča pripisivano je nacionalnim „Homerima”, a one su trebale dokazati da je baš ta nacija kolijevka indoeuropske civilizacije. Čak i nakon što bi bilo dokazano da je riječ o krivotvorinama, njihov utjecaj nije slabio.
Czech translation of the Protocols of the Elders of Zion - 1925
A conspiracy theory maintains that some covert, highly influential group of people is the cause of dramatic and seemingly inexplicable events. The Protocols of the Elders of Zion, published in Tsarist Russia in 1903, claimed to uncover Jewish plans for world domination. This forgery in the form of a conspiracy theory became the most influential antisemitic text of the past hundred years. Although it was soon debunked, the ideas spread, with devastating consequences.
Plakat kojim se objašnjava slučaj Dreyfus: „Priča o izdajici” - Francuska, 1899.
Godine 1894. pronađena je bilješka u kojoj se nudi prodaja francuskih vojnih tajni Njemačkoj. Taj zločin nije mogao proći nekažnjeno. Na brzinu je sastavljena optužnica protiv Alfreda Dreyfusa, jedinog židovskog časnika u glavnom stožeru francuske vojske. Na temelju krivotvorenih dokumenata, tzv. „tajnog dosjea” i dvojbenih „stručnih mišljenja” Dreyfus je proglašen krivim za izdaju i osuđen na gubitak čina i trajno progonstvo. „Slučaj Dreyfus” podijelio je Francusku, raspirio plamen antisemitizma i razotkrio pristranost pravosudnog sustava.
RATOVI
Poznata izreka, autor koje još uvijek nije sa sigurnošću utvrđen, kaže da je istina „prva žrtva rata”. Nema sumnje da se u doba rata pribjegava lažima i obmanama. Tijekom Drugog svjetskog rata cijela je Europa postala bojište, a odluka o tome kome vjerovati imala je dalekosežne posljedice. Utvrđivanje činjenica o zločinima koje su totalitarni režimi počinili i zatim pokušali prikriti nametnulo se kao zadaća u desetljećima koja su uslijedila.
Alati kojima se pokret otpora u odjelu za osobne iskaznice u Amsterdamu služio za krivotvorenje osobnih isprava - Okupirana Nizozemska, 1941. – 1944.
Olovka, gumeni pečat, pisaća mašina, aceton. U rukama hrabrih pojedinaca ti su predmeti tijekom Drugog svjetskog rata poslužili spašavanju tisuća osoba. Diljem Europe, temeljiti birokratski aparat omogućio je okupatorskim nacističkim režimima da identificiraju, deportiraju i istrijebe milijune Židova i drugih koje se smatralo nepoželjnima. Novi identitet mogao je značiti spas od koncentracijskih logora. Krivotvoreni dokumenti korišteni su i u odvažnim akcijama sabotaže i špijunaže. S odgovarajućim papirima bilo je moguće prelaziti granice i dobiti bonove za hranu, što je moglo značiti i spas od gladi.
Lutka padobranac korištena tijekom oslobođenja Nizozemske - 1945.
Lažne padobrance („lutke padobrance”) prvi su uspješno koristili Nijemci u napadu na Belgiju i Nizozemsku 1940., da bi skrenuli pozornost s mjesta na kojima su iskakali pravi padobranci. Te su lutke bile projektirane za samouništenje, pa ih je preostalo tek nekoliko.
KRIVOTVORINAMA DO BOGATSTVA
Tijekom povijesti, jedan od glavnih razloga za krivotvorenje bilo je stjecanje bogatstva. Radi stjecanja financijske koristi krivotvore se umjetnička djela, luksuzni proizvodi, roba široke potrošnje i novčanice. Krivotvorenje ljudima najpoželjnijih proizvoda, bilo da je riječ o slikama nizozemskih starih majstora ili o torbicama Louis Vuitton, postalo je ključan element globaliziranog konzumerističkog društva u kojem živimo. Ali krivotvorine su korištene i kako bi se razotkrila naša nezasitna želja da dobijemo „više, jeftinije i novije”, primjerice u eksperimentu nazvanom „češki san” i istoimenom dokumentarnom filmu.
Hans van Meegeren, Krist i preljubnica - Nizozemska, oko 1942.
Hermann Göring platio je 1 650 000 guldena za ovo djelo, uvjeren da je riječ o slici Johannesa Vermeera. Han van Meegeren zaradio je milijune na prodaji vlastitih slika atribuiranih nizozemskim starim majstorima. Žrtve njegovih prijevara bili su i povjesničari umjetnosti i nacistički kolekcionari. Kada mu je poslije rata prijetilo podizanje optužnice zbog kolaboracije s nacistima, priznao je, ipak manje ozbiljno, kazneno djelo krivotvorenja. Tako je od izdajnika odjednom postao nacionalni heroj, čovjek koji je nadmudrio Göringa. Možda je stvaranje takve slike u javnosti bila njegova posljednja velika obmana!
Tradicionalna papuča s imitacijom uzorka modne kuće Burberry
Krivotvoritelji koriste licemjerje konzumerističkog društva u kojem svi žele više, jeftinije i novije, istovremeno težeći statusu, jedinstvenosti i autentičnosti. Međutim, čini se da što se više krivotvorina razotkrije, to se one više šire. Pobornici trenda „ironičnog šopinga” čak daju prednost „lažnjacima” u odnosu na „original” – svojevrsni oblik pobune protiv kapitalizma. Korak dalje predstavljaju „krivotvorine” zbog priziva savjesti: lažno krzno, sintetički dijamanti i veganska koža.
„Nekrivotvoriva” novčanica Rogera Pfunda - Ženeva, 2012.
„Drugo najstarije zanimanje na svijetu”, krivotvorenje novca, postoji otkad postoji i sam novac. U drevno doba krivotvorenje je obično obuhvaćalo razrjeđivanje udjela plemenitih metala u kovanici običnim metalima, i zatim prekrivanje tankim slojem zlata ili srebra. No s unapređenjem tehnika kovanja i tiskanja, poboljšale su se i vještine krivotvoritelja. Otkad su se pojavile novčanice, traže se sve bolje umjetničke i tehničke vještine dizajnera novca i krivotvoritelja, koji se međusobno pokušavaju nadmudriti.
Duga povijest krivotvorenog novca u stopu prati domišljat dizajn i najnapredniju znanost. Ova novčanica trenutačno je najbolji pokušaj stvaranja „nekrivotvorivog” novca. Sadrži najnaprednije sigurnosne elemente koji su trenutačno dostupni – sigurnosnu boju za tisak, difrakcijsku traku, SPARK serigrafski tisak, prozirni polimerni supstrat – uz razrađenu grafiku Rogera Pfunda.
DOBA POST-ISTINE?
Pojam „društvo post-istine” odnosi se na kulturu u kojoj se javno mnijenje oblikuje emocijama i osobnim uvjerenjima, a ne činjenicama. „Lažne vijesti” često se smatraju najočitijim simptomom takvog društva.
Lažne vijesti nisu, međutim, ograničene samo na neko određeno doba. Ono što jest specifično za današnjicu su moderna komunikacijska sredstva, posebno internet. Ona omogućuju brzo širenje (dez)informacija na globalnoj razini. S obzirom na količinu informacija – iz ogromnog broja izvora – često je teško utvrditi što je točno i koji je izvor pouzdan.
Na sreću, postoje načini kako doskočiti tim problemima: potrebni su kritički nastrojen um spreman preispitati prve dojmove, razvijanje svijesti o vlastitim predrasudama i sposobnost prosudbe vjerodostojnosti izvora. Tako možemo razlučiti istinu od laži i pronaći svoj put u složenoj stvarnosti.
COVID-19: infodemija
Svjetska zdravstvena organizacija izjavila je: „Izbijanje pandemije bolesti COVID-19 i odgovor na nju popraćeni su masivnom ,infodemijom’, to jest prevelikom količinom informacija od kojih su neke točne, a neke netočne, što ljudima otežava pronalazak pouzdanih izvora i pouzdanih smjernica kada su im potrebne.”
No što je to „infodemija” i kako je ona povezana s pandemijom bolesti COVID-19? U ovom intervjuu Alexandre Alaphilippe iz organizacije EU DisinfoLab govori o asimetriji informacija, dezinformiranju i teorijama zavjere u vezi s izbijanjem pandemije koronavirusa. Pritom opisuje kasniji utjecaj infodemije na društva i medije te korake koje ljudi mogu poduzeti kako bi se smanjilo njezino širenje.
„U svojim balonima”
Platforme društvenih medija odlične su za povezivanje ljudi, ali one doprinose i stvaranju takozvanih „filtriranih balona”. Odabiru informacije i izlažu nas stvarima koje smo već odobrili ili lajkali u prošlosti. Ti filtri dovode do iluzije da pred sobom imamo cijelu sliku. Međutim, u stvari smo limitirani na onaj isječak iz medija koji se podudara s našim stavovima. Budući da takvi baloni ne ostavljaju mnogo prostora za različita stajališta i alternativne izvore, oni pružaju plodno tlo za širenje i uspjeh neistina.
„Lažljivi uljezi”
Saznajte možete li uočiti dezinformacije. U ovom interaktivnom dijelu naše izložbe s pomoću kontrolne ploče eliminirajte lažne informacije iz društvenih medija i vijesti prije nego što dođu do dna zaslona. Pustite vjerodostojne vijesti da prođu ili ih pogodite zelenim mecima. Pažljivo pregledavanje fotografija, naslova i tekstova pomoći će vam da razlučite činjenice od fikcije.
Ilustracija Fredericka Burra iz magazina „Puck”
Reporteri užurbano dijele razne članke, među ostalim naslovljene i kao „lažne vijesti”. Taj se termin počeo pojavljivati u američkim medijima krajem 19. stoljeća.