Behind the Poster: The “Mail Art” Movement

Na Dan parka Leopold, 10. rujna 2022., Kuća europske povijesti organizirala je obilaske privremene izložbe „Kad zidovi govore!” pod vodstvom umjetnika iz Ukrajine, Rumunjske i Slovenije koji su i sudjelovali u stvaranju izloženih djela. Ovo su priče o njihovim plakatima...

Tekst: Iosif Király, vizualni umjetnik, arhitekt i edukator, Bukurešt, Rumunjska

Zagovornici poštanske umjetnosti (Mail Art) smatraju da je ona najdemokratičniji oblik umjetnosti jer se, kako neki od njih ističu, oslanja na najdemokratičniju instituciju: poštu. Polazeći od jednostavnog načela da svatko tko ima pristup poštanskoj usluzi može postati umjetnik, unutar poštanske umjetničke mreže poštuju se određena čvrsta pravila: nema cenzure, sva dostavljena djela se izlažu, a poslana djela se ne vraćaju. Međutim, svaki sudionik prima jednu publikaciju ili popis s imenima i adresama svih uključenih osoba među kojima može odabrati nove suradnike, ali i privući pozornost eventualnih drugih sudionika zainteresiranih za suradnju na budućim projektima. Isto tako, poštanska umjetnička djela ili arhivi nisu namijenjeni komercijalnoj uporabi.

Dok u svijetu suvremene umjetnosti umjetnički objekt, prije no što prođe test vremena, prolazi kroz ruke kritičara, kustosa, galerista i kolekcionara, u svijetu poštanske umjetnosti umjetnička djela kao takva potvrđuju isključivo poštanski radnici. Začetnikom ovog umjetničkog izazova u stilu Marcela Duchampa smatra se Ray Johnson, sudionik eksperimentalnog pokreta Fluxus, ali i njegova New York Correspondence School.

Mreža se počela formirati već šezdesetih godina 20. stoljeća, a svoj je vrhunac dosegnula osamdesetih godina. Otprilike u to doba nekoliko je rumunjskih umjetnika, uglavnom pripadnika moje generacije, započelo s tom praksom. Bit poštanske umjetnosti bila je u komunikaciji, slobodnoj razmjeni umjetničkih ideja, prelaženju kulturnih granica, slobodi i propitivanju društvenih tabua. Ukratko, sve od čega je komunistički režim u Rumunjskoj (i totalitarni režimi općenito) najviše strahovao.

Upravo se iz tog razloga aktivnost sudionika u poštanskoj umjetničkoj mreži počela nadzirati i cenzurirati. Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća ova je vrsta umjetnosti već bila gotovo potpuno ugušena. Nikada nisam bio siguran hoće li moje poruke stići na odredište ili jesam li primio sve poslane poruke.

Danas, kada mislim na 80-e godine prošlog stoljeća, ne činim to sa zadovoljstvom, ali avanturu poštanske umjetnosti smatram sve većom povijesnom prekretnicom koja mi se, iako je vremenski sve dalje, čini sve bližom.

Autorska prava za fotografiju pisma: Poštanska umjetnost Radua Igaszaga (r. 1953.), Rumunjska