Back to top

Temeljna prava pod ključem

Sloboda izražavanja, okupljanja i kretanja temeljna su prava utvrđena u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava. Hitne mjere koje su u europskim zemljama poduzimane radi suzbijanja širenja koronavirusa imale su niz popratnih pojava, među kojima i ograničenja spomenutih temeljnih prava. Kritičari su čak tvrdili da su neke države iskoristile izvanrednu situaciju za promicanje sumnjivog zakonodavstva koje nije imalo nikakve veze s borbom protiv bolesti COVID-19. Europljani su, međutim, pokazali da su voljni braniti ta prava u slučajevima kada se u izvanrednim stanjima razotkriju bolne točke demokratskih društava. 

U prvim tjednima ograničenja kretanja uvedenoga širom Europe grčko-austrijska umjetnica Anna Vasof izradila je keramičku masku u obliku ruke kojom je u stvarnom i metaforičkom smislu željela evocirati čin gušenja izazvan pandemijom. „Kratkoća daha i otežano disanje neki su od najučestalijih simptoma bolesti COVID-19, no ta je bolesti izazvala „kratkoću daha” i u mnogim drugim aspektima života”, riječi su Anne Vasof o njezinu umjetničkom uratku. 

„Činjenica je da su tijekom krize izazvane koronavirusom u mnogim europskim zemljama ograničena brojna zajamčena ustavna ljudska prava i da su tisuće građana zbog toga doživjele svojevrsno društveno gušenje. Tijekom karantene mnogi, a osobito žene, bili su prisiljeni provoditi mjesece u malim stanovima u kojima je vladalo eksplozivno raspoloženje i trpjeti tjelesno, no ipak u većini slučajeva psihološko zlostavljanje članova svojih obitelji te su o tome morali šutjeti kako bi preživjeli. Na javnim prostorima kirurške su maske postale simboli ograničenja društvenih kontakata, distopijske slike kojom se uglavnom dočarava strah približavanja drugim ljudima.”

Crni kišobrani

U vrijeme ograničenja kretanja i dalje je bilo jednako razloga za pobunu. Neki su prosvjedi odgođeni, dok su drugi bili upravo potaknuti hitnim mjerama. No kako prosvjedovati kada su velika okupljanja zabranjena, a javni prostori zatvoreni? Sloboda prosvjedovanja proizlazi iz slobode okupljanja i slobode izražavanja te je stoga i jedno od temeljnih prava. 

Poljska se u travnju 2020. spremala na izglasavanje zakona o nezakonitosti pobačaja i seksualnog odgoja. Crne kišobrane, koji su postali simbol borbe za zaštitu prava žena u Poljskoj, nije se moglo iznijeti na ulice kako bi se prosvjedovalo. Zajedno s drugim prosvjednicima u Szczecinu, Magda Górecka priključila se redu u supermarketu, jedinom javnom prostoru na kojem se istodobno smjelo zateći više osoba. Ostali prosvjednici izvjesili su crne kišobrane i plakate preko balkona i na prozore. Glasovanje o zakonu protiv pobačaja naposljetku je odgođeno.

Kišobran nije slučajan izbor Poljakinja, nego povijesni podsjetnik na dugu prošlost borbe za prava žena. Poljske pobornice ženskih prava tupkale su svojim kišobranima u znak prosvjeda 1918. godine na pločniku pred rezidencijom tadašnjeg državnog čelnika Józefa Piłsudskog zahtijevajući svoje pravo na glasovanje.

Priča o dva grada. Pandemijske granice

Ograničenjem kretanja zadan je težak udarac slobodi kretanja. Ponovno su uspostavljene zaboravljene granice i mnogi Europljani ostali su razdvojeni od svojih obitelji. Stanovnici graničnih gradova odgovorili su kreativnošću, umjetničkim uratcima i tihim prosvjedima protiv tog ograničenja slobode kretanja. 

Član istraživačkog osoblja sa Sveučilištu u Konstanzu, Gruia Bădescu, dokumentirao je novu stvarnost grada koji živi s novom granicom:

„Sredinom ožujka 2020. pojavila se metalna ograda nasred otvorene zelene površine uz jezero koju dijele njemački grad Konstanz i švicarski grad Kreuzlingen. Njemačka savezna policija postavila ju je u okviru politike zatvaranja granica u cijeloj zemlji. Stanovnici sjedinjenog gradskog područja Konstanz-Kreuzlingen bili su na takvo što posve nepripremljeni. Parovi, obitelji i prijatelji odjednom su ostali razdvojeni te su se mogli vidjeti jedino susretima na novoj graničnoj ogradi. Parovi koji su se držali za ruke preko ograde nisu bili rijetka pojava”, dočarao je Gruia Bădescu. 

„U prvim danima travnja gradsko vijeće Kreuzlingena odlučilo je podići drugu ogradu kako bi građane obiju strana spriječilo da ostvaruju tjelesni kontakt. Udaljenost među dvjema ogradama bila je u skladu pravilima o ograničenju društvenih kontakata.”

Ubrzo su se počeli pojavljivati tihi prosvjednici protiv zatvaranja granice. Sve koji su time bili pogođeni ili koji su iz solidarnosti željeli sudjelovati pozvali su da razmisle o predmetu koji bi mogli donijeti na ogradu: fotografiji, pismu, lokotu ili bilo kojem drugom kreativnom predmetu. Poziv je glasio: „Donesite samo pozitivne predmete. Predmeti koji služe kao provokacija i otpad nisu dozvoljeni.”

Obitelji su organizirale piknike na objema stranama ograde, na kojoj su osvanuli plakati. Na jednom je pisalo: „Razorene obitelji i nacionalizam nisu lijek za pandemiju. Uklonite ogradu.” Na drugome je stajao natpis: „Mladi bračni par oplakuje svoj brak koji je nakon 25 dana postao žrtvom ove ograde.” 

Ograda je 15. svibnja napokon uklonjena. 

Opisani primjeri svjedoče o kreativnosti Europljana u postupnom uklanjanju ograničenja njihovih temeljnih prava u razdoblju ograničenog kretanja, koji su neprestano pronalazili nove načine izražavanja kako bi se njihov glas čuo.  

Opise reakcija drugih Europljana na ponovno uvedene granice možete pročitati ovdje.

 

Image credit: Hand mask by Anna Vasof, 2020

GALLERY