Potrošna roba

Izložba „Potrošna roba” bavi se pitanjem otpada u Europi iz povijesne perspektive, i to u četiri dijela: Smeće, kažeš?, Od ponovne uporabe do škarta (1800. – 1945.), Odlagalište Europa (od 1945. do danas), Život sa smećem (ili bez njega).

Internetska platforma „Potrošna roba” istražuje temu otpada iz transnacionalne i transdisciplinarne perspektive. Gledatelji mogu pretraživati, otkrivati i dijeliti mnoštvo audiovizualnog i tekstualnog sadržaja koji je izabralo deset europskih muzeja.

Sadržaj i aktivnosti projekta „Potrošna roba’’ rezultat su ukupnog doprinosa više zajednica, uključujući one koje su izravno uključene u prikupljanje, recikliranje, ponovnu uporabu i smanjenje otpada u Bruxellesu.

Edukativna ponuda u sklopu projekta „Potrošna roba” uključuje pristup usmjeren na posjetitelje, kao i radionice za škole, interaktivni program te program zanimljivih događanja.

U ovoj publikaciji riječ se daje osobama koje stoje iza cijelog projekta: od muzejskih kustosa i edukatora do dizajnera izložbe, kao i istinskih lokalnih stručnjaka za otpad. Akademici opisuju kako gledaju na otpad iz povijesne, arheološke, sociološke, antropološke i umjetničke perspektive.

Priroda otpada promjenjiva je i iznenađujuća. Zašto bacamo stvari? Smeće je vrijedan povijesni artefakt; ono je odraz društva i nas samih.

Arheolozi su ovu naizgled običnu bocu pronašli u kampu u blizini spomen-mjesta Valle de los Caídos u Španjolskoj. U njoj je bio sirup „Glefina” koji pomaže protiv pothranjenosti. Pretpostavlja se da je boca pripadala građevinskim radnicima koji su radili na spomeniku u čast diktatoru Franciscu Francu. Ta je boca dokaz teških okolnosti koje su trpjeli radnici i njihove obitelji, nešto o čemu se ranije nije govorilo.

Kopanje po smeću u potrazi za vrijednim materijalima bilo je u 19. stoljeću uobičajeni način zarađivanja. Čak su i djeca postala tzv. „skupljači dronjaka” koji su prikupljali tkanine i druge materijale za prodaju. To je bilo opasno jer su sakupljači dronjaka bili u doticaju s prljavim predmetima koji su bili opasni po zdravlje. 

U 19. stoljeću došlo je do ogromnih promjena u industrijskoj kulturi. Ipak, ponovna uporaba i ponovna obrada svakog proizvoda bila je i dalje uobičajena praksa. Čak je i izmet bio vrijedan resurs. Ovaj kompostni WC zamišljen je kao alternativa sve popularnijem WC-u s vodom, pri čemu se izmet nakon uporabe prekrivao zemljom ili pepelom. Cilj je bio ušteda vode, smanjeno onečišćavanje rijeka i čuvanje ljudskog izmeta kako bi se upotrijebio kao poljoprivredno gnojivo.

Krajem stoljeća novi proizvodni procesi, sve veća količina otpada i higijenski pokret doveli su do toga da se smeće smatra nečim prljavim čega bi se trebalo riješiti.

Smeće može biti opasno

Stav o otpadu promijenio se početkom 20. stoljeća. Smeće se počelo smatrati prljavim i štetnim. Na njega se nije više gledalo kao na korisni resurs. Gospodarenje komunalnim otpadom preraslo je u 20. stoljeću u goruće pitanje.

Prenamjena u trenucima nužde

Ipak, u razdobljima nestašice, kao što je ratno doba, ponovno su oživjele stare navike ponovne uporabe i prerade materijala. To je znalo dovesti do neobičnih rješenja. Ovo je odbačena kaciga njemačkog vojnika iz Drugog svjetskog rata. Lokalno talijansko stanovništvo pronašlo ju je i dodalo joj ručku pa je tako iz kacige nastala grijalica za krevet, mali luksuz u teškim vremenima.

Zahvaljujući masovnoj proizvodnji roba je postala jeftinija, dostupnija, a stoga i potrošna. Otpad je postao globalni problem.

Jeste li se ikada zapitali zašto pojedini proizvodi imaju kraći vijek trajanja nego ranije? Neki će se proizvodi pokvariti prije nego što je predviđeno, i to svjesnom odlukom proizvođača. Već se dugo raspravlja o tome postoji li zaista namjerno programiranje kvara.

Plastika je danas jedan od najvećih problema za okoliš. Ovaj rad prikazuje lebdeći skup plastičnih predmeta prikupljenih uz obalu parka prirode u Yorkshireu. Otpad prikupljen iz mora koji uključuje igračke, medicinski otpad i slamke logična je posljedica načina života u kojemu je sve za jednokratnu upotrebu

Otpad koji nastane u Europi u konačnici završava na jednome mjestu – globalnom jugu. Umjetnik Moffat Takadiwa izradio je zastavu Zimbabvea od odbačenih kompjuterskih tipki i čepova plastične ambalaže. Tim se djelom kritiziraju prakse zbrinjavanja otpada kapitalističkih gospodarstava.

Kako se mi, kao pojedinci i kao društvo, možemo suprotstaviti beskrajnom gomilanju otpada?

Nekada su se brojni proizvodi nasljeđivali. Popravci su bili nužni. Predmeti bi se iskorištavali do maksimuma, sve dok se rupe više ne bi mogle zakrpati, pukotine popuniti ili strojevi popraviti.

Gospodarenje otpadom ne znači samo njegovo uklanjanje. Jedan od načina na koji možemo usporiti stalno gomilanje otpada jest prenamjena starih stvari koje već posjedujemo. Ako se bubanj stare perilice rublja može ponovno upotrijebiti kao roštilj, znači da sve može imati drugu namjenu – samo morate biti kreativni.

Otpad je svjedok našeg utjecaja na Zemlju.

Čak i kad se zbrinjava, smeće oblikuje naš okoliš. Ponekad je utjecaj malen, ponekad velik. Ovo odlagalište radioaktivnog otpada u Španjolskoj pokazuje koliku pozornost društvo treba posvetiti otpadu ako ga želi pravilno obraditi.

U Bruxellesu smo o otpadu razgovarali s 52 osobe i šest organizacija.

Upoznajte žene i muškarce koji održavaju naš grad čistim. Radi se o stručnjacima za čistoću javnih prostora koji su s nama podijelili svoje znanje i sjećanja povezane s otpadom.

Naučite ponešto od žena i muškaraca koji popravljaju ili pronalaze novu namjenu predmetima koji bi u suprotnome završili u smeću. Riječ je o volonterima ili stručnjacima koji nam dijeljenjem iskustava pomažu da predmete i materijale sagledamo iz nekog drugog kuta ili da im čak udahnemo drugi život.

Neka vas nadahnu žene i muškarci koji ograničavaju količinu otpada koji proizvode, a ponekad čak uspiju živjeti bez stvaranja otpada. To su obični ljudi koji su odlučili dati svoj osobni, pojedinačni doprinos smanjenju globalne proizvodnje otpada.

Doznajte tko su, pročitajte neke od njihovih priča ili saznajte više o predmetima koje su nam predstavili: 

– na privremenoj izložbi na kojoj se prikazuju predmeti, zajedno s citatima te audio i video svjedočanstvima

– u članku koji je ilustriran mozaikom njihovih portreta

– u „biografijama” predmeta objavljenih na www.throwaway-project.eu i u publikaciji

Upoznajte se s nekima od njih na događanjima u organizaciji Kuće europske povijesti.

Više od 60 digitaliziranih predmeta priča priču preko fotografija i tekstova te navodi čitatelja na razmišljanje o svemu što ga okružuje. Je li riječ o tričarijama za jednokratnu upotrebu ili o predmetima koji se mogu prenamijeniti i ponovno iskoristiti? Je li riječ o smeću ili resursu? Kreativnost, svakodnevni život i okoliš samo su neke od tema koje korisnici mogu detaljnije istražiti na platformi.         

Pogledajte kratke videozapise snimljene u muzejima ili oko njih i saznajte više o stanju u pogledu otpada i o tome kako mu lokalne zajednice pristupaju. Zanimljiv sadržaj iz cijele Europe nudi nam vrijedno znanje te podiže svijest o utjecaju otpada na naše okruženje, a istodobno pruža i pogled na važnost smeća danas iz različitih perspektiva.

Počevši od definicija smeća koje su utvrdile stvarne osobe, točnije stručnjaci za gospodarenje otpadom i smanjenje otpada, ova igra navodi igrača na razmišljanje o vlastitim uvjerenjima i praksama.

Na internetskoj platformi možete pronaći blogove, fotoreportaže, prijenos događanja uživo te podcaste o raznim aktivnostima povezanima s problemom otpada koje se odvijaju za vrijeme trajanja projekta.  Prilika je to za kontakt s drugim Europljanima i produbljivanje vlastitog razumijevanja otpada.

Sudjelovanje muzeja iz različitih dijelova Europe i stručnjaka različitih profila u zajedničkom stvaranju sadržaja pružilo je priliku za istraživanje teme otpada iz perspektive različitih disciplina. Otkrijte tko su oni i odakle su.

Interakcijom publike na izložbi i preko internetske platforme potiče se stvaran angažman publike. Zahvaljujući raznolikom programu osigurana je pristupačnost sadržaja i svaka je interakcija s publikom svrsishodna. Cijeli se pak koncept oslanja na potrebu čovjeka da pronađe odgovore na pitanja o svijetu u kojem živi.

Program uključuje obilaske s vodičem, radionice za škole te svečana i akademska događanja povezana s temom otpada. To je prostor u kojem publika u Bruxellesu i diljem Europe može odabrati format učenja koji joj najviše odgovara i koji ljudima omogućuje da propitkuju društvo, i u konačnici utječu na njega, kritičkim razmišljanjem i djelovanjem na temelju činjenica.

Otpad nam govori mnogo. Otpad je skriven. Otpad je posvuda! Tko su Europljani koji danas apeliraju na suvremenike da promijene navike u pogledu stvaranja otpada, a koji su Europljani to činili u prošlosti? Što ih je to potaknulo da pokrenu javnu raspravu o smeću? Ova će radionica potaknuti učenike da otkriju korjenite promjene u načinu na koji su se Europljani od industrijske revolucije do danas nosili s otpadom te da o njima raspravljaju.

Što nas može spasiti od krize otpada? Revolucionarna znanstvena rješenja, provedba zakonodavstva, lokalni pokreti protiv konzumerizma ili viralni aktivizam pojedinaca? Ili sve to zajedno? Želimo čuti vaše mišljenje. Na kraju izložbe od posjetitelja će se tražiti da iznesu svoje mišljenje o interaktivnom dijelu povezanom s četiri glavna elementa: ponovnom uporabom, popravkom, recikliranjem i smanjenjem otpada (eng. Reuse, Repair, Recycle and Reduce)