EUROPA: SVJETSKA SILA
Težnja za demokratskim promjenama i jačanje nacionalnog suvereniteta zajedno sa širenjem industrijalizacije i imperijalizma iz korijena mijenjaju tok europske povijesti. Europa dostiže vrhunac globalne moći. Sve su to promjene koje potpiruju društvene napetosti u Europi 19. stoljeća, čiji je značaj i danas nezanemariv.
POLITIČKE PROMJENE
Devetnaesto stoljeće – doba revolucija! Nadahnuti Francuskom revolucijom 1789., narodi diljem Europe počeli su dovoditi u pitanje položaj vladajuće aristokracije i boriti se za razvoj građanskih i ljudskih prava, demokraciju i nacionalnu neovisnost.
S jedne strane, nacionalizam se pojavio kao revolucionarna ideja koja je građanima pružila nadu u veće sudjelovanje u demokratskim procesima. S druge strane, bio je isključiv i na svijet gledao iz perspektive nacionalnih teritorija na kojima obitavaju etnički bliski ljudi. Ipak, u nekim je europskim vizionarima tinjala nada u mogućnost jedinstvenog kontinenta i identiteta koji nadilazi pripadnost pojedinim nacijama.
Revolucionari diljem Europe doveli su u pitanje privilegije plemstva i tradicionalni poredak. Poseban značaj imale su revolucije 1848. i 1849. kao ključni događaji u borbi za ravnopravnost, samoodređenje i ljudska prava, ciljeve koji su i danas aktualni.
Francuska revolucija iz 1789. prekretnica je u europskoj povijesti. Postojeći politički sustavi izgubili su svoje uporište, a ideali slobode, jednakosti i bratstva preplavili su kontinent. Napad francuskih revolucionara na zatvor Bastilju u Parizu 14. srpnja 1789. postao je simbol otpora protiv korumpirane vlasti i privilegija plemstva.
Nacionalni pokreti okrenuli su se legendama, mitovima i slavnoj prošlosti u nastojanjima da izgrade nacionalni identitet – identitet koji je bio zamišljen kao jedinstven i u opreci sa drugima. Zastave, himne i simboli bili su samo neki od načina kojima su nacionalni pokreti nastojali ostvariti taj cilj i izgraditi sliku o samima sebi.
TRŽIŠTA I LJUDI
Para, dim, tvornice i buka označili su početak industrijske revolucije u Velikoj Britaniji. Tvornička proizvodnja proširila se Europom – u nekim njezinim dijelovima više, u drugima manje – i preobrazila je u središte svjetske industrijalizacije, financija i trgovine.
Novim tehničkim inovacijama potaknut je industrijski napredak, a vodena para bila je pokretačka snaga razvoja teške industrije. Metode proizvodnje doživjele su potpunu preobrazbu, a velike tvornice s tisućama radnika započele su masovnu proizvodnju industrijske robe i robe široke potrošnje.
Radnici u 19. stoljeću bili su nadničari bez pravne zaštite ili socijalne sigurnosti. Često su bili primorani raditi i živjeti u užasnim uvjetima. Njihov se položaj poboljšao tek pred kraj stoljeća uz postupno stjecanje prava glasa.
Industrijalizacijom i uvođenjem mehanizirane proizvodnje posve su izmijenjeni uvjeti rada diljem Europe.
![Painting man woman seated Belgium 19th century](https://historia-europa.ep.eu/sites/default/files/styles/grid_item_large/public/vanaise-4437dig_web_2.jpg?itok=odJMhSgT×tamp=1501423634 ""Portrait de Monsieur et Madame Georges Hobé"")
Riječ 'buržoazija' (građanski sloj) potječe iz francuskog jezika i njome se opisuje nova društvena klasa ljudi nastala nakon društvenih promjena izazvanih industrijskom revolucijom. Ova gospodarski neovisna, obrazovana klasa koja stječe sve veća politička prava bila je glavni pokretač gospodarskih i političkih promjena.
ZNANOST I TEHNOLOGIJA
Europa na kraju 19. stoljeća u znaku je brzine, dinamičnosti i vjere u napredak. Željeznice, električna energija, film, fotografija i nove znanstvene i medicinske teorije dokaz su vodeće uloge Europe u tom tehnološkom sazrijevanju. Na pomolu je vrijeme optimizma.
Početkom doba željeznice Europa preuzima ulogu osvjedočenog svjetskog predvodnika u području tehnologije. Industrijalizacija se širi, a putovanja na duge udaljenosti postaju dostupna svim društvenim slojevima.
Putovanja se sada mjere trajanjem i brzinom, a ne udaljenošću. Zahvaljujući željeznicama stvaraju se transeuropske mreže kojima se produbljuju razlike između odlično povezanog središnjeg dijela kontinenta i zemalja i naroda na njegovoj periferiji.
Željeznice su preobrazile europske krajolike izgradnjom tunela, vijadukata i mostova kojima se svladavaju do jučer nepremostive zapreke. Godine 1882. sjeverna i južna Europa povezane su 15 kilometara dugačkim željezničkim tunelom Gotthard, tada najdužim tunelom na svijetu. Razvoj željeznica doveo je do masovnog prijevoza putnika i turizma.
Telegraf omogućuje gotovo trenutačnu komunikaciju među udaljenim mjestima. Vijest o počinjenom zločinu u jednom gradu brzo postaje predmet razgovora u drugom, a tako je i sa svjetskim cijenama proizvoda. Podmorski kabeli učinili su mogućom komunikaciju na globalnoj razini.
Na Svjetskoj izložbi 1900. godine jasno su se mogla vidjeti nacionalna suparništva i međunarodne napetosti s kraja 19. stoljeća, primjerice u galerijama s izloženim ratnim oružjem i rekonstruiranim kolonijalnim selima. Ta suparništva, pokazat će se, dramatično će oblikovati sljedeće stoljeće.
IMPERIJALIZAM
Devetnaesto je stoljeće doba europske dominacije. Industrijska revolucija dala je snažan poticaj širenju carstava i stjecanju kolonija. Kolonije su istovremeno bile izvor sirovina i luksuzne robe za kojima je vladala sve veća potražnja i potencijalno ogromno tržište za europske proizvode. Zlostavljanje i neravnopravnost u kolonijama opravdavalo se kao neophodno za „uljuđivanje” divljih naroda, a ropstvo, koje je postupno ukinuto, zamijenili su drugi oblici netrpeljivosti i rasizma.
Godine 1914. europske države vladale su nad otprilike 30 % svjetskog stanovništva. Europljani su stoljećima ranije započeli s istraživanjem dalekih krajeva i razvijanjem trgovine s njima, ali tek su zahvaljujući industrijskoj revoluciji uspjeli učvrstiti svoju vlast nad drugim kontinentima.
Sudionici Berlinske konferencije (1884. – 1885.) utvrdili su osnovna pravila za podjelu afričkog kontinenta među europskim silama, a sami Afrikanci nisu imali pravo iznijeti svoje mišljenje. Do kraja 1900. samo su tri afričke države ostale neovisne. Sljedeći korak za europske sile bila je podjela Azije.
Nove europske tehnologije omogućile su razvoj proizvoda poput strojnice koji su bili presudni za širenje kolonijalizma. Iako brojčano nadmoćno, domorodačko stanovništvo nije imalo izgleda protiv oružja kojim se moglo pucati 50 puta brže od obične puške.
Čak i unutar Europe neki su se narodi smatrali rasno „manje razvijenima” od drugih. Prema tim rasističkim shvaćanjima, ta su društva bila na geografskim i društvenim marginama Europe te ih se često doživljavalo kao žive primjerke predaka razvijenijih rasa Europe 19. stoljeća.