EUROPA U RUŠEVINAMA
U prvoj polovini 20. stoljeća svjedoci smo nemilosrdnih zlodjela i prezira prema čovječanstvu u različitim masovnim oružanim sukobima i totalitarnim režimima utemeljenima na vladavini terora.
PRVI SVJETSKI RAT
Izbijanje Prvog svjetskog rata, prvog masovnog industrijaliziranog rata, dovelo je do nezapamćenih razaranja na bojištima i u društvu općenito. Te četiri godine potresle su Europu do temelja i uvukle je u dotad neviđeni svjetski sukob.
Ta je katastrofa označila početak najkrvavijeg stoljeća u europskoj povijesti, a traumatične posljedice Prvog svjetskog rata ostavile su dubok trag u europskom sjećanju.
Njemačke su snage 1915. u belgijskom gradu Ypresu prvi put uspješno upotrijebile bojni otrov. Uporabom otrovnog plina u vojne svrhe pokušalo se sukob pokrenuti s mrtve točke do koje ga je dovelo rovovsko ratovanje. Korišteni su klor, brom i iperit (plikavac). Iako broj žrtava nije bio velik, psihološki učinak na vojnike u rovovima bio je zastrašujući. Plinska maska savršeno oslikava dehumanizaciju pojedinca u tom ratu.
Prijestolonasljednika Austro-Ugarske Monarhije, nadvojvodu Franju Ferdinanda, i njegovu ženu 28. lipnja 1914. u Sarajevu ubio je Gavrilo Princip, bosanski Srbin koji se borio za uspostavu jugoslavenske države koja će biti neovisna od Austrije. Taj je događaj poljuljao krhku ravnotežu snaga i gurnuo europski kontinent u rat.
Procjenjuje se da je u Prvom svjetskom ratu poginulo 10 milijuna vojnika, a posmrtni ostaci mnogih od njih nikada nisu identificirani. Tako je u Europi nastao pojam „neznanih vojnika”, kojima su na grobljima i u memorijalnim centrima podizani spomenici kako bi se sačuvalo sjećanje na poginule u ratu. Zbog bezumnog pokolja vladajuća je klasa nakon rata izgubila kredibilitet. Europski krajolici koje je rat izobličio zauvijek su se promijenili, o čemu danas svjedoče bojna polja, arheološki ostaci i grobovi.
TOTALITARIZAM I DEMOKRACIJA
Nakon Prvog svjetskog rata raspala su se stara carstva i nastale nove države. Ideje pacifizma i europske integracije postajale su sve utjecajnije.
Parlamentarna demokracija širila se diljem Europe, a Sovjetski Savez postao je prva komunistička diktatura. Međutim, do 1939. najveći je dio tih demokracija propao i većina je Europljana živjela pod autoritarnim ili totalitarnim režimima, koji su silom provodili kontrolu nad javnim i privatnim životom i ograničavali osobne slobode.
Nacisti su došli na vlast 1933. i uspostavili totalitarni režim u kojem su arijevski Nijemci smatrani biološki superiornom rasom čija je sudbina gospodariti Europom. Za probleme u Njemačkoj okrivili su Židove i optužili ih da spletkama žele zavladati svijetom.
Kult ličnosti Josifa Staljina počeo se razvijati odmah nakon što je on krajem dvadesetih godina preuzeo vlast u Sovjetskom Savezu, a svoj je vrhunac dosegao nakon sovjetske pobjede u Drugom svjetskom ratu.
U zemljama diljem Europe ustavom je muškarcima, a u mnogim slučajevima i ženama, dano pravo glasa. Moć države ograničena je, što je bio velik iskorak prema demokraciji.
Na sastanku Lige naroda 7. rujna 1929. francuski ministar Aristide Briand pozvao je europske zemlje da jednoglasno osude rat i obvežu se na politiku razoružanja. To je prvi put da je neka europska država preuzela inicijativu da predloži zajedničko europsko djelovanje.
Njemačko i talijansko zračno bombardiranje baskijskog grada Guernice 26. travnja 1937. jedan je od najstrašnijih događaja Španjolskog građanskog rata.
Nacistički režim nemilosrdno se obračunavao sa svojim neprijateljima i pobrinuo se da oni koji zbog svojih političkih stavova, građanske neposlušnosti ili otpora predstavljaju sigurnosnu prijetnju završe u koncentracijskim logorima.
DRUGI SVJETSKI RAT
Drugi svjetski rat često se opisuje kao „totalni rat”, u kojem nestaje razlika između vojnika i civila. Milijuni ljudi postali su žrtve masovnih pogubljenja, deportacije, izgladnjivanja, prisilnog rada, koncentracijskih logora i bombardiranja.
Za vrijeme nacističke vlasti milijuni ljudi sustavno su ubijani zbog svoje društvene i etničke pripadnosti. Zbog svojih dimenzija i birokratske organiziranosti genocid nad europskim Židovima bio je događaj bez presedana u europskoj povijesti. Rat je bio posebno okrutan u srednjoj i istočnoj Europi, koje su se našle u unakrsnoj vatri između nacionalsocijalizma i staljinizma.
Njemačke težnje za teritorijalnim širenjem i prevlašću u Europi gurnule su 1. rujna 1939. europski kontinent u rat. Sedam dana prije izbijanja rata Adolf Hitler i Josif Staljin potpisali su pakt o nenapadanju koji je sadržavao tajnu odredbu o podjeli središnje i istočne Europe na nacističku i sovjetsku interesnu sferu.
Među stanovnicima okupiranih područja, koji su bili užasnuti i zgađeni nacističkom tiranijom i brutalnošću, razvio se pokret otpora. Otpor je u različitim zemljama poprimio različite oblike: u Grčkoj, Poljskoj, Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu došlo je do vojnih sukoba velikih razmjera, dok je u drugim zemljama pokret otpora djelovao u ilegali.
U gotovo svim okupiranim državama Židovi su bili prisiljeni nositi žutu židovsku zvijezdu, čime ih se htjelo poniziti i isključiti iz zajednice. Prisilno seljenje Židova u geta predstavljalo je važan pripreman korak u organizaciji holokausta.
ŽETVA PROPASTI
Procjenjuje se da je u Drugom svjetskom ratu poginulo 60 milijuna ljudi, od kojih su gotovo dvije trećine bili civili. Same brojke, međutim, ne odražavaju u punoj mjeri osobne tragedije sudionika ni katastrofalan utjecaj tih događaja na različite skupine ljudi. Ovdje prikupljeni predmeti pričaju nam ljudsku priču koja se krije iza tih događaja i sve nas navode na razmišljanje o tome kako se ljudi nose s traumom i gubitkom takvih razmjera.
Stotine tisuća civila umrle su od gladi i bolesti povezanih s glađu tijekom opsada.
Pod Staljinovim režimom milijuni su ljudi tijekom i nakon rata prisilno raseljeni unutar Sovjetskog Saveza. Ovo pismo, koje je na kori breze napisao deportirani odvjetnik koji se razbolio radeći u gulagu, svjedoči o njegovoj nadi da će se pridružiti svojoj obitelji. Nikada ih, međutim, više nije vidio.
Izgledi za preživljavanje ratnog zarobljenika ovisili su o tome tko ga je i u kojoj fazi rata zarobio. Američki Crveni križ uspio je pripremiti i poslati više od 27 milijuna paketa kako bi povećao izglede zarobljenika da se sretno vrate kući.