POLJULJANA UVJERENJA

Energetska je kriza izravno utjecala na svakodnevicu stanovništva prisiljavajući većinu zapadnoeuropskih vlada na djelovanje. Organizirane su kampanje protiv pretjerane potrošnje energije, a radi uštede goriva uvedena je zabrana vožnje nedjeljom. Kriza je na težak način naglasila do koje su mjere zapadne ekonomije ovisne o uvozu energije.

Zbog rasta nezaposlenosti, isključenosti i otuđenja recesija je ugrozila socijalnu koheziju. Sindikati su se 1978. okupili u prvoj koordiniranoj akciji i organizirali prvi europski marš protiv nezaposlenosti, ukazujući tako na europeizaciju borbi sindikata i svijest o interesima koji nadilaze državne granice.

Posljednji vagon za ugljen naglašava propadanje koje je teška industrija s dugom tradicijom doživjela u kapitalističkoj Europi. Tu su industriju, nekoć pokretača poslijeratnog ekonomskog procvata Europe, do 1970-ih sve više zamijenile industrije jeftinijih međunarodnih konkurenata kao što su Tajvan, Južna Koreja ili Brazil. Kako bi što manje ovisile o nafti iz uvoza, europske su se države okrenule nuklearnoj energiji.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća žene su sve više ukazivale na još uvijek postojeću neravnopravnost među spolovima. Iako je većina žena imala pravo glasa, u javnom i privatnom životu one su se i dalje susretale s diskriminacijom i ograničavanjem sloboda. Feminizam se pojavio kao aktivan pokret koji je težio okončanju patrijarhalne dominacije i stvaranju istinski ravnopravnog društva.

Vojnim udarom 1974. godine srušena je i diktatura koja je vladala Portugalom. Vojni časnici koji su željeli uvesti demokratske i gospodarske reforme te započeti dekolonizaciju u konačnici su zadobili i potporu portugalske javnosti. Zemlja je prema demokraciji krenula „Revolucijom karanfila“, nazvanom tako zbog cvijeća kojim je kićeno oružje vojnika, a protekla je u miroljubivom okruženju.

Na scenu stupaju novi društveni pokreti, a zapadni Europljani izlaze na ulice držeći visoko podignute transparente kojima izražavaju potporu ravnopravnosti spolova i jednakim pravima za pripadnike LGBT zajednice, ekološkim pitanjima i mirovnim kampanjama. Prosvjednici dovode u pitanje može li i na koji način parlamentarna demokracija zadovoljiti njihove potrebe.

Rumunjski komunistički čelnik Nicolae Ceauşescu svoju je vladavinu opisivao kao „zlatno doba”. Kult ličnosti koji su stvorili on i njegovi suradnici bio je među najbizarnijima u komunističkim režimima. Pod njegovom vlašću rumunjski su građani pretrpjeli možda najgoru oskudicu i najveću represiju od svih zemalja istočnog bloka.

U Poljskoj 1980-ih sve više jača otpor komunističkoj vladavini, koji se temeljio na prethodnim radničkim nemirima iz 1950-ih. Radnici koji su sudjelovali u štrajku u brodogradilištu u Gdanjsku osnivaju slobodan sindikat Solidarnost te zahtijevaju bolje životne uvjete i političke reforme.

U kratkom roku od samo nekoliko mjeseci narodi srednje i istočne Europe uspjeli su zadati konačan udarac režimima koji su ih nadzirali desetljećima. Režimi su padali jedan za drugim, poput domina, a željezna zavjesa, simbol podijeljenog kontinenta, uklonjena je.

Ovo je potpis talijanskog premijera i predsjednika Vijeća Europske zajednice Alda Mora na Helsinškoj deklaraciji. Na toj je konferenciji prvi put u povijesti Europska zajednica imala priliku jedinstveno istupiti kao važan diplomatski akter na svjetskoj pozornici.

Europska putovnica, uvedena 1985., simbol je novih mogućnosti slobode kretanja, ali i napora koje je Europska zajednica ulagala kako bi izgradila svijest građana o zajedničkom europskom identitetu.

Godine 1979. građani država članica prvi su put neposredno birali zastupnike u Europskom parlamentu, što je bio povijesni trenutak za jačanje demokracije u Europi. O sastavu te važne skupštine više ne odlučuju nacionalni parlamenti, već je ona postala prvo međunarodno tijelo koje se bira na neposrednim općim izborima.

Proglašenje neovisnosti Slovenije i Hrvatske dovodi do oružanog sukoba, koji se zatim širi na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj dolazi do sukoba etničkih skupina. Taj su rat obilježili genocid i etničko čišćenje, a okončan je 1995. Daytonskim mirovnim sporazumom. Srpski predsjednik Milošević i srpsko vojno vodstvo etničko čišćenje ubrzo zatim provode i na Kosovu.

Dana 3. listopada 1990. Njemačka opet postaje ujedinjena. Rijeka ljudi koji su se nakon pada Berlinskog zida počeli seliti s istoka na zapad te rezultati izbora u Istočnoj Njemačkoj te godine, koji su pokazali da građani žele ponovno ujedinjenje, ukazivali su na to da je ujedinjenje dobilo dodatni zamah. Ugovor o ponovnom ujedinjenju usuglašen je s poslijeratnim okupacijskim silama, Sjedinjenim Američkim Državama, Sovjetskim Savezom, Francuskom i Velikom Britanijom.

Brojni političari, udruge civilnog društva i poduzeća godinama su pozivali na stvaranje jedinstvene valute. Već su davne 1969. europski vođe razmatrali uspostavu ekonomske i monetarne unije, a šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća podrška toj inicijativi izražavala se i javnim prosvjedima.

Tijekom druge polovice 20. stoljeća Europa, kontinent iz kojeg su ljudi nekada iseljavali, postala je kontinent u koji ljudi useljavaju. Budući da je zakonita imigracija bila ograničena, od osamdesetih godina nadalje zabilježen je rast nezakonite imigracije. Predmeti koje je more izbacilo na obalu Tunisa tragičan su simbol teškoća kojima su izloženi nezakoniti migranti.

Uzastopne mjere spašavanja, opterećenje poreznih obveznika i kontroverzne mjere štednje u državama postali su ispit građanske privrženosti projektu Europske unije. Euroskepticizam i protueuropski osjećaji su jačali, nacionalističke i desničarske tendencije cvjetale, a zastava Unije gorjela u nekoliko zemalja, uključujući Grčku, Mađarsku i Španjolsku.

Nakon završetka hladnog rata broj država članica porastao je više nego dvostruko. Švedska, Finska i Austrija postale su članice 1995. godine, a 2004. Uniji se pridružilo još deset država. Rumunjska i Bugarska pristupile su 2007., a Hrvatska 2013. godine.

Što je europeizacija? To je prihvaćanje zajedničkih zakona i njihova primjena u svim državama članicama Europske unije, čime se potiče sve veće usklađivanje interesa i jačanje međusobnih sličnosti. Ti zakoni, poznatiji pod nazivom pravna stečevina, donosili su se tijekom nekoliko desetljeća, a države koje pristupaju Uniji moraju ih prenijeti u svoje nacionalne pravne sustave.

Nakon 1989. ljudi više nisu prihvaćali komunističko viđenje povijesti, u kojem se propagiralo da su Sovjetski savez i Crvena armija osloboditelji srednje i istočne Europe od nacističke vlasti. Za mnoge je sovjetska intervencija bila samo nova okupacija. Komunistički kipovi i nazivi ulica postali su tema javne rasprave, uklonjeni su ili čak uništeni.

Na ovoj kovanici eura prikazan je Slovenac Franc Rozman, komunist koji se hrabro borio protiv nacističke okupacije svoje zemlje. Crvena zvijezda na njegovim prsima, simbol komunizma, pojavljuje se uz zvijezde Europske unije.

Otvaranje dotad tajnih dosjea i arhiva u postkomunističkim zemljama bilo je ključno kako bi se stanovništvo moglo pomiriti s komunističkom prošlošću. Na površinu su isplivali pravi razmjeri državnog špijuniranja i represije.